SPORTSKI PLES

Sportski ples je jedan od najljepših dvoranskih sportova, u kojem nalazimo umjetnostsport i zabavu.

Dvije su vrste sportskoga plesa: latinoamerički (LA) i standardni (ST) plesovi.

Ukupno je deset sportskih plesova, od čega pet latinoameričkih i pet standardnih.

Plesači – sportaši se natječu u tri sportske discipline:

  • LA (latinsko-američki plesovi),
  • ST (standardni plesovi),
  • kombinacija 10 sportskih plesova,

Natječu se u više starosnih razreda, od mlađih osnovaca do veterana.

STANDARDNI PLESOVI

Engleski valcer

Ovaj ples doista potječe iz Engleske, (odnosno, njegovu današnju formu izradili su engleski plesači) i u odnosu na druge ST plesove relativno je mlad.

Engleski se valcer pleše na sentimentalnu, ritmičnu glazbu, te je stoga najharmoničniji ST ples. Plesni karakter prikazuje se polaganim njihanjima, te prostorno progresivnim okretima, zbog kojih engleski valcer zovu kraljem plesova.

Tango

Ovdje se misli na klasični (engleski) tango, a ne onaj argentinski, originalni tango koji danas spada u kategoriju show plesova.

Karakter tanga je odlučan, čvrst, uvjerljiv, ali ne i krut, već fleksibilan poput kretanja divlje mačke. Stopala ne kližu, već se postavljaju – jednostavni koraci naprijed-natrag – tango se upravo po tome najviše razlikuje od ostalih ST plesova.

Bečki valcer

O porijeklu bečkog valcera postoji više tvrdnji, ali sigurno je da je to najstariji ST ples, koji vuče korijene iz 12. i 13. stoljeća. Bečki valcer je dosta brz ples u odnosu na ostale standardne plesove. To je progresivan ples s rotirajućim gibanjima, s naglaskom na prvom koraku.

Slowfox

Quickstep i slowfox imaju isto porijeklo, iako su godinama postali dosta različiti. Oba potječu od foxtrota (slowfox je došlo od “slow Foxtrot”, a quickstep na engleskom znači “brzi korak”).

Slowfox je čist i otmjen, veoma tečan ples u kojem je tijelo stalno u gibanju. Karakteristični su dugi, rastegnuti koraci sa zamahom, ležerno i elegantno otplesani, te pokoji brzi okret i iznenađujuća poza koja razbijaju njegovu mirnoću i glatkost. Slowfox je najteži ST ples, koji se ne smije otplesati dosadno, te se mora glazbeno interpretirati.

Quickstep

Quickstep je pak najveseliji ST ples. On je živahan, poletan, brz. Karakteristični su trčeći i “trik” koraci, poskoci, te stalna izmjena quick i slow koraka, koji ples oživljavaju. Veoma je važna sinkronizacija kod partnera kako bi se ples lako i estetski mogao otplesati.

LATINSKO-AMERIČKI PLESOVI

Iako se zovu latinoamerički, pravo porijeklo im je Afrika, odnosno nastali su mješavinom afričkih ritmova koje su donijeli robovi, te američkog, bjelačkog stila (za što je ipak bilo potrebno neko vrijeme). Ti originalni afrički plesovi su sambarumba i mambo.

Samba

Prva asocijacija je – karneval. Danas samba gospodari Brazilom, a svake godine se osmišljavaju nove melodije.

Po mnogima je samba najteži sportski latinoamerički ples, brza je, živahna, a tehnika nije jednostavna. Ali samba je veoma ugodna i bezbrižna, te atraktivna za gledatelje.

Cha-cha-cha

Ples nastao iz mamba te rumbe, veoma zaigran, te pun ideja .

Samo ime cha-cha-cha nastalo je od same glazbe, što glazbenici izražavaju ritmički  i to najčešće udaraljkama i bubnjevima. Cha-cha-cha je drzak, živahan, prirodan, nikad ozbiljan, a partneri se poigravaju jedan s drugim i s publikom.

Rumba

Rumba – to je erotičan, strastven ples, ljubavno natjecanje u kojem se žena dvoumi između odanosti i odbijanja, a muškarac između privlačenja i neovisnosti. U mnogo figura iskazuje se umjetnost zavođenja, a partneri pričaju priču o ljubavi. Glavno obilježje Rumbe je snažno gibanje kukova. Glazba Rumbe je senzualna, sinkopirana, ugodna i meka.

Paso doble

U prijevodu “dvokorak”, uopće nije latinoamerički. To je španjolski ples, zvali su ga pantomimom koride: plesač je matador, a plesačica njegov crveni plašt – skupa se gibaju oko zamišljenog bika, pa je plesaču potpuno prepuštena uloga vođenja. Po drugim teoretičarima plesačica simbolizira bika, ili čak Flamenco plesačicu, jer veoma mnogo koraka u paso dobleu potječe iz Flamenca.

Karakter plesača uvelike podsjeća na borbu u areni – od njega se očekuje skoro pretjerani ponos, odlučnost, ali ipak elegancija, a od nje svjesna udaljenost, fleksibilnost, brzina. Za paso doble je potrebna velika koncentracija, usklađenost, vatra, pa čak i gluma.

Jive

Najveseliji, najluđi i najzaigraniji ples, ples za mlade – tako bi ga opisali neki plesači. Doista je najživahniji od svih LA plesova, što nije ni čudo kad se vremenom nadopunjavao raznim plesnim formama: u početku bluesom i swingom, kasnije Boogie-Woogiejem i Beebopom, u pedesetim Rock’n’rollom, te naposljetku nastaje jedna elegantnija, ali ne i manje živa forma (koju su zatražili suci, da bi se ples uklopio u plesne dvorane). Također, jive ima sličnosti s akrobatskim rock’n’rollom. Jive je dosta vezan za jedno mjesto, pun akrobatike, “kickova”, skokova i jasnog ritma.